Reške, 14.maj – Ahmed sa prijateljima kuva vodu u metalnoj šerpi. Njihova logorska vatra se nalazi u Srbiji, samo nekoliko koraka od ograde od bodljikave žice ispred granice sa Ma?arskom. Ahmed, koji je u Damasku bio student prava, ve? je dva meseca u Srbiji, a ve? 20 dana ?eka prolazak kroz tranzitnu zonu. Spava u šatoru napravljenom od ?ebadi, jede keks UNHCR-a i koristi žbunje kao toalet.
Od 15. septembra, migranti koji žele da u?u u Ma?arsku preko Srbije imaju dve mogu?nosti. Prva je ilegalan prelazak, uz rezanje ograde i mogu?nost hapšenja i proterivanja. Takve ljude – kojih obi?no ima oko 150 mese?no – sud obi?no vra?a preko granice i izri?e im jednogodišnju zabranu ponovnog ulaska u Ma?arsku. Pošto Srbija ne prihvata migrante koje vra?a Ma?arska, takvima ne preostaje ništa drugo nego da se zapute u neku drugu zemlju.
Druga opcija je ulazak u neku od tranzitnih zona koje se nalaze duž južne ma?arske granice. Postoje ?etiri takve zone – dve na granici sa Srbijom i dve na granici sa Hrvatskom. To su zatvorene oblasti sa montažnim ku?icama. Tranzitne zone su pravno neutralni prostori koji omogu?avaju ma?arskim vlastima da lako vra?aju potražioce azila u Srbiju bez rešavanja njihovih zahteva. Oni koji u?u u zone tamo mogu da zatraže azil u Ma?arskoj i ?ekaju odgovor vlasti. U odre?enim slu?ajevima, vlasti mogu da traže od migranata da se iz tranzitne zone vrate u Srbiju. Zone nadziru vojska i policija, a formalno su one pod upravom Kancelarije za imigraciju i nacionalnosti (OIN).
Unutar zone
Muškarci koji putuju sami moraju da ?ekaju na odgovor ma?arskih vlasti u tranzitnoj zoni u kojoj su i podneli zahtev. U roku od 28 dana vlasti donose odluku i ukoliko je ona pozitivna, potražilac se prebacuje u ma?arski kamp. Žene i deca na odluku ?ekaju samo jedan dan. Tranzitne zone imaju kapacitet od 50 ljudi – novopridošli se primaju samo kada neko oslobodi mesto.
Zbog toga Ahmed i ostali potražioci azila moraju da ?ekaju više nedelja na mogu?nost da u?u u tranzitni centar. Ma?ari otvaraju kapiju centra dva do tri puta dnevno – gotovo svakog dana – ali prednost imaju ranjive grupe kao što su porodice, deca, žene i hendikepirane osobe. Kada smo posetili tranzitnu zonu u blizini ma?arskog sela Reške, pred kapijom je ?ekalo oko 40 muškaraca. Stanovnici sela kažu da svakog dana stižu nove grupe od 8 do 10 ljudi.
Adris, 18-godišnji Avganistanac, došao je iz tranzitne zone na granici sa Srbijom, iz Tompe, gde je ?ekao 12 dana. Procenio je da nema šanse da u?e u tu zonu pošto tamo, kako kaže, na ulazak ve? ?eka mnogo porodica. Zato je odlu?io da do?e u Reške.
Za njega je otežavaju?a okolnost i to što nema prevodilaca za persijski jezik – „uvek mi kažu da imaju samo prevodioce za arapski“, rekao je Adris predstavnicima OIN, stavljaju?i im do znanja da proces selekcije zavisi i od prevodilaca.
Erne Simon, portparol ma?arske kancelarije UNHCR, kaže da vlasti ?esto metodom slu?ajnog izbora odlu?uju koga ?e pustiti u tranzitnu zonu, i dodaje da se situacija ?esto završava haosom.
Bedni uslovi
I dok OIN dozvoljava personalu UNHCR da u?e u tranzitne zone i tamo deli ljudima potrepštine, situacija onih koji ?ekaju van tih zona je kriti?na. Erne Simon kaže da je nedavno ispred kapije jedne tranzitne zone video više od sto ljudi koji su tu spavali pod vedrim nebom.
Polovina od oko 20 šatora koje smo videli u Reškeu ima razdrljene letnje cirade; druga polovina je skrpljena od ?ebadi i plasti?nih folija. Teku?u vodu migranti to?e sa jedne slavine montirane na cevi sprovedene iz tranzitnog centra; nema toaleta; kilometrima uokolo nema radnji ni drugih mogu?nosti da se do?e do hrane. „Situacija van tranzitnih zona je neprihvatljiva i nije u skladu sa onim na šta je Ma?arska obavezna prema me?unarodnom pravu“, kaže Lidija Gol iz organizacije Hjuman rajts vo?.
Golova dodaje da mnogi migranti moraju da ?ekaju pred kapijama tranzitnih zona zato što OIN zahteve potražilaca azila ne obra?uje dovoljno brzo – glomazna birokratija stvara zastoj u obradi predmeta. Ona smatra da je loša situacija na granici posledica te sporosti i da mnogi zbog toga ne vide drugu mogu?nost osim da pokušaju da pre?u granicu na ilegalan na?in.
Predstavnik OIN je za DW rekao: „Ne postoje pravne odredbe kojih bi ma?arske vlasti morale da se pridržavaju kada je re? o smeštaju i snabdevanju ljudi koji ?ekaju na ulazak u zemlju. I pored toga, zvani?nici OIN svakog dana dele pakete hrane ljudima koji ?ekaju van tranzitnih zona. Ulazak je usporen zbog toga što sa onima koje šaljemo u prihvatne centre moramo da vodimo intervjue – tako je odlu?eno posle napada u Briselu.“