Gojko Drljača: I Njemačka puca pod migrantima

   izvor   |   Jutarnji list   |   www.jutarnji.hr   |  22. oktobar 2015.   

Epski pohod ratnih izbjeglica i ekonomskih migranata prema boljem životu u srcu zapadne Europe prepun je potresnih pri?a. Samo kad zamislite kako, recimo, pripadnici gr?ke neonacisti?ke Zlatne zore šutiraju umorne usnule ljude koji su ispod otvorenog neba pokušali na?i trenutak odmora nakon što su potrošili oko 1000 eura da bi ih nesigurni gumenjak preko ?udljivog mora doveo do ruba nade, velike gr?ke civilizacije, pitate se kako je mogu?e u sebi nositi toliko zlo, imati srce mladog gr?kog desni?ara. Što re?i kad gledate užasnuta lica 21-godišnje Precious i 18-godišnje Peace stisnute na brodi?u dok reporteru pri?aju kako su iz bijede Nigerije otputovale u Libiju, gdje su shvatile kako najednom moraju bježati od silovatelja; spoznale su da su njihova tijela tek roba u me?unarodnom prometu prostitucije koju organiziraju razne milicije i (para)vojne skupine? Ma ništa ne možete re?i. Možete tek pomisliti koliko su im imena u neskladu s trenutkom u kojem žive.
Drugim rije?ima, svatko normalan osje?a da su izbjeglice, pa i ekonomski migranti, prvenstveno humanitarno pitanje. Me?utim, treba li zbog toga poricati da su ratni izbjeglice i ekonomski migranti isto tako politi?ko, ekonomsko i, vrlo jednostavno, logisti?ko pitanje te da ?e ti aspekti suvremenih migracija u kona?nici predodrediti rješavanje onog prvog i najvažnijeg, humanitarnog pitanja?
Možemo raš?lanjivati financijske i razne logisti?ke probleme vezane uz migrante na raznim to?kama njihova puta, no pitanje je ima li to smisla. Primjerice, zbog ?ega UNHCR u Gr?koj ne uspijeva ni s pla?anjem unaprijed 1000 eura u gr?kim kafi?ima osigurati Sirijcima korištenje toaleta (zahodske školjke i umivaonika) te kratki predah u kojem se na miru, sjede?i na stolici, mogu napiti vode i nešto pojesti? Odgovor je jednostavan; jer vlasnici ugostiteljskih i hotelskih objekata ve?inom ?vrsto simpatiziraju desnicu nesklonu migrantima. Nije zapravo naro?iti problem što se danas migranti na dijelu svoje rute suo?avaju s ve?im ili manjim predrasudama i poslovi?no svadljivim balkanskim politi?arima koji na njihovu putovanju samo kompliciraju njihove logisti?ke probleme.
Pravo je pitanje koji su zapravo razmjeri politi?kih, ekonomskih, organizacijiskih i širih logisti?kih problema s kojima se upravo suo?ava glavno odredište migracije; Njema?ka.
Spiegel je ovih dana objavio naslov “Mi smo pod vodom: Njema?ka pokazuje znakove gušenja pod masom izbjeglica”.
Kako to zapravo izgleda? Ugledni analiti?ar Mike Shedlock napravio je dosta dobar prikaz:
Pojedine male sredine teško se suo?avaju s prihvatom migranata. Selo s 2500 stanovnika, Hesepe, u Donjoj Saskoj, doma?in je za 4000 tražitelja azila. Lokalni puk i dalje je jako voljan pomo?i, ali puki broj azilanata i te kako po?inje testirati njihovu volju i raspoloženje.
Samo u 40-ak dana rujna i listopada u Njema?ku je ušlo oko 410 tisu?a migranata. Stoga Njema?ka po?inje pokazivati prve ozbiljne znakove kako se zvu?ne poruke Angle Merkele – “Mi to možemo” i “Mi ne možemo zatvoriti naše granice” – po?inju sudarati sa zidom logisti?ke realnosti. U Njema?koj postaju svjesni da ?e im nedostajati socijalnih radnika, u?itelja, administrativnog osoblja na raznim razinama za spor i težak proces integracije migranata na njema?ko tržište rada.
Ni kratkoro?ni logisti?ki problemi nisu nimalo prozai?ni, ?ak ni u bogatoj Njema?koj. Kroni?no je po?elo nedostajati kemijskih WC-a, stambenih kontejnera i kamp-ku?ica. Tisu?e ljudi još je pod šatorima, a stiže zima. Sve je o?iglednije da ?e se njema?ka “kultura dobrodošlice” održati na životu samo ako se broj migranta koji im pristižu drasti?no smanji. Unutrašnji politi?ki pritisak na Angelu Merkel raste. ?ak je i najja?i ?lan kacelarkina kabineta, ministar financija Wolfgang Schäuble, izrazio nezadovoljstvo šalama o “grani?noj kontroli” na podru?ju isto?ne Njema?ke. Angela Merkel sve je više izolirana. Ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maizièrepovjerio se kolegi iz Luxemboruga da Merkel “nema plan”. Ralph Tiesler, šef njema?kog Federalnog ureda za civilnu zaštitu i pomo? kod katastrofa, neprestano pove?ava broj timova i broj prekovremenih sati kako bi se uspjeli nositi s 8 do 10 tisu?a novih migranata dnevno. Tiesler im organizira krov nad glavom, a onda transportira specijalnim vlakovima i busevima preko pet glavnih ruta.
U osnovi se radi o dva glavna smjera – “Zapad” (Nordrhein-Westfalen) i “Jugoistok” (Baade-Wiirdebäärg). Distribucijske liste, piše Schedlock, postale su vru?i krumpir lokalne njema?ke politike. Pojedine lokalne vlasti strogo nadgledaju da ne prime niti jednog migranta više od onog iz “konigsteinskog” klju?a dogovorenog s federalnom vlaš?u, a neke više ne žele niti to.
U me?uvremenu je pao prvi mraz, a Nijemci pokušavaju ispoštovati obe?anje da nitko ne?e spavati vani, na mokrom i hladnom. Jeftini hosteli ve? su prepuni. Po?inju ih, u nedostatku biranog osoblja, ?uvati i nadzirati ?ak i deklarirani neonacisti, a o ?emu je zlurado pisalo više britanskih novina. I SPD i CSU bruje od nezadovoljstva.
Ukratko, ako slušamo bilo njema?ke realpolitik, pitanje je vremena kad ?e Nijemci zatvoriti granice, pa ?ak i po?eti vra?ati sve ekonomske migrante. Obratite pažnju da su sve njema?ke mjere zbrinjavanja i planirane integracije u društvo usmjerene na ratne izbjeglice. Dakle, pitanje je koliko još hrvatski politi?ari imaju vremena shvatiti da se lako mogu suo?iti ne samo s predstoje?im njema?kim zatvaranjem granica nego i s povratnim valom ekonomskih migranata. Lijepo je što se aktualna vlast puno napri?ala u humanosti i iznapadala sve susjede dok je s migrantima igrala igru “šaraj malo” tamo-vamo, ali vrlo je izvjesno da ?e relativno brzo morati progovoriti o realnim rješenjima. To su fizi?ka kontrola granice makar uz ogradu, zaustavljanje ekonomskih migranata i propuštanje ratnih izbjeglica. Tek tada imat ?emo puno pravo re?i: “Budimo ljudi!”